Zašto svoj parfem više ne osjećamo, a drugi ga i dalje mogu osjetiti?

Olfaktorna prilagodba

Olfaktorna prilagodba prirodan je proces pri kojem se osjetljivost na stalno prisutan miris postupno smanjuje. Mozak miris koji prepozna kao bezopasan i nepromjenjiv podražaj potiskuje u pozadinu kako bi učinkovitije registrirao nove informacije iz okoline.

Upravo zato nakon određenog vremena više ne primjećujemo izražen miris vlastitog doma, prostora ili parfema koji nosimo. Budući da se parfem najčešće nanosi na vrat, prsa ili kosu, naš mu je nos gotovo neprekidno izložen. Drugim ljudima on, međutim, predstavlja nov podražaj pa ga i dalje mogu jasno osjetiti.

Uloga sintetičkih mirisnih molekula

Ovaj je fenomen posebno izražen kod suvremenih parfema koji sadrže molekule kao što su:

• ambroksan, odnosno ambroksid,
• Iso E Super,
• sintetički mošusi,
• druge drvenasto-jantarne i mošusne molekule.

Ti sastojci mogu biti vrlo postojani, ali ih ne doživljavamo svi jednakim intenzitetom. Netko će ambroksan opisati kao snažan, suh i jantarno-drvenast miris, dok će ga druga osoba jedva primijetiti.

Važno je naglasiti da to ne znači da sintetički sastojci nisu kvalitetni. U suvremenoj parfumeriji koriste se za postizanje postojanosti, dubine, prozračnosti, čistoće i učinaka koje je teško postići samo prirodnim ekstraktima.

Specifična anosmija

Kod nekih se ljudi javlja i specifična anosmija, odnosno smanjena sposobnost percepcije određene molekule. Osoba može sasvim normalno osjećati većinu mirisa, ali pojedini sintetički mošus, ambroksan ili neki drugi sastojak gotovo uopće ne osjeća.

Razlog može biti u razlikama među olfaktornim receptorima kod različitih osoba. Zato se doživljaj istog parfema može znatno razlikovati od osobe do osobe. Ono što je jednoj osobi izrazito i postojano, drugoj može djelovati nježno ili gotovo neprimjetno.

Ako takva molekula čini važan dio strukture parfema, osoba može imati dojam da je miris slab ili da mu nedostaje dubina, iako ga drugi osjećaju sasvim normalno.

Događa li se to samo kod sintetičkih sastojaka?

Ne. Naš osjet njuha može se prilagoditi bilo kojem mirisu, uključujući citruse, cvjetne note, vaniliju, začine ili miris prostora.

Kod sintetičkih molekula taj je fenomen često samo izraženiji, jer jedna jedina molekula može snažno utjecati na projekciju i karakter cijelog parfema.

Kako provjeriti postojanost parfema?

Vlastita percepcija nije uvijek pouzdan pokazatelj postojanosti. Parfem možemo provjeriti na nekoliko načina:

• nanijeti ga dalje od lica, primjerice na zapešće ili unutarnju stranu lakta,
• isprobati ga na odjeći ili testnom listiću,
• na neko vrijeme izaći iz prostora pa se zatim vratiti,
• nakon nekoliko sati pitati drugu osobu za mišljenje.

Ne preporučuje se stalno provjeravati parfem izravnim njušenjem zapešća. Na taj se način na njega možemo još brže prilagoditi.

Više nanosa nije uvijek rješenje

Kada parfem na sebi više ne osjećamo, često ga ponovno nanosimo. No ako je uzrok olfaktorna prilagodba, miris za okolinu već može biti vrlo intenzivan.

To je posebno važno kod parfema s ambroksanom, mošusima i postojanim drvenasto-jantarnim molekulama. Na koži i odjeći mogu ostati prisutni satima, iako ih mi sami gotovo više ne osjećamo.

Zaključak

Doživljaj parfema ovisi o njegovom sastavu, koži, okolini i individualnom funkcioniranju olfaktornih receptora. Ako nakon nekog vremena svoj parfem više ne osjećamo, to ne znači da je nestao.

Najvjerojatnije se naš osjet njuha na njega prilagodio ili neke ključne molekule osjećamo slabije nego drugi ljudi. Prije nego što miris ocijenimo kao nepostojan, zato ga je korisno provjeriti na odjeći, s udaljenosti ili uz pomoć druge osobe.